Suradnja Udruge Sunce i tri splitske srednje škole – naše, zatim Srednje škole Braće Radić i Obrtne tehničke škole, rezultirala je iznimno uspješnim proizvodom A La Pašticada.
Svaka je od navedenih škola dala svoj udio u finalnom proizvodu. Veganski umak djelo je Srednje škola Braće Radić, Obrtna tehnička škola izradila je drvenu kutiju, a naša se škola iskazala u svojoj kategoriji – vizualna prezentacija proizvoda koji obuhvaća logo, kuhinjsku krpu, kuharicu, dizajn i fotografiranje proizvoda.
Projekt je bio poučan i dao je učenicima uvid u samostalno poduzetništvo i što ih čeka ako krenu u tom smjeru. Ovakvi projekti trebali bi biti učestaliji u svim strukovnim školama te bi ih Ministarstvo obrazovanja trebalo uvrstiti u kurikulum. Ipak glavnu riječ imaju naši učenici i ovo su njihove izjave:
Kroz ovaj sam projekt naučio na koji se način osmišljava, stvara i plasira proizvod na tržište, a da ujedno potiče održivo gospodarstvo. Naučio sam kako se realiziraju poslovne ideje i modeli poslovanja. Budući da imam poduzetnički duh, to mi je bilo interesantno. Također sam unaprijedio znanja iz svoje struke. Rad na realnom projektu je za mene bio iznimno motivirajući. Ovakvi projekti su korisni jer, ne samo da stječemo nova znanja, već upoznajemo ljude iz različitih profesija. Volim raditi u timu i bilo mi je zanimljivo surađivati sa učenicima drugih smjerova kao i sa sudionicima projekta iz različitih institucija. Dosta sam vremena posvetio ovom projektu. Dizajnirao sam vizualni identitet, koji sam primijenio na ambalažu, a izradio sam i web stranicu.
Mauro Cilić Dalmatin
Projekt je meni osobno bio fenomenalan, svaka radionica nije mogla biti bolje odrađena. Naučila sam mnogo stvari – od toga kako osnovati učeničku zadrugu i općenito o svakom aspektu kojeg treba uzeti u obzir pri izbacivanju proizvoda na tržište do osnovnih stvari poput kako bolje raditi u timu, kako doći do kompromisa i još mnogo toga. Oduvijek sam znala da je timski rad bitan, no ja sam više uvijek voljela raditi sama jer se ne volim oslanjati na druge, već sam sigurnija u to da ću ja to najbolje odraditi. No, ovaj projekt mi je pokazao da je bolje raditi u timu jer ćemo imati više ideja, više razmišljanja i koliko god bilo i neslaganja, uvijek nađemo najbolje rješenje. Također mi je projekt pokazao da će podjelom rada proizvod će biti kvalitetniji i brže će se napraviti. Najviše sam sudjelovala u procesima snimanja, reklame, pisanja teksta za stranicu te u vođenju cijele grupe jer je ponekad trebalo malo potaknuti neke, ponekad ispraviti neku grešku i zapravo uvesti ostale u samu bit projekta jer nisu svi sudjelovali od samog početka – online radionica.
Lara Tičina
U projekt sam ušla posljednja. Bila sam prisutna na samo dvije radionice, ali bilo je vrlo zanimljivo. Upoznala sam nekoliko super ljudi i s nekima se zbližila vrlo brzo. U aspektu izrade proizvoda, bilo mi je vrlo zanimljivo saznati koliko i kakvog planiranja, vremena i rada se u to ulaže. Timski rad sam oduvijek smatrala bitnim, ali u nekim trenucima sam sama radila iako nas je bilo i po desetak. Zatim sam postala najovisnija o samoj sebi. Navikla sam raditi i prolaziti kroz događaje, radove i projekte sama. Sklona sam kompromisu, ali volim imati glavnu riječ ako sam među odgovornijima u grupi. Ovaj projekt mi je ipak pokazao da jedna osoba ne može tako lako odraditi ovako veliki posao, treba nas onoliko koliko je zadataka da bi se što prije podjelio i odradio posao. Jedna sam od dvije snimateljice i radim na reklami i promotivnom videu proizvoda. Trenutno smo u procesu montiranja tih videa. Također sam radila na pripremi hrane i fotografiranju za kuharicu.
Lea Jukić
Drago mi je što sam bila dio ovog projekta. Definitivno mi je otvorio oči i upoznao me sa svim postupcima i konceptima izrade jednog proizvoda. Posebno mi je drago to što, ne samo da smo osmislili vlastiti proizvod, već smo naišli na izazove pri samoj proizvodnji te smo se suočili s njima. To nas je uvelo u svijet odraslih i naučilo kako se odnositi prema izazovima koji nas čekaju dalje u životu te kako se nositi s brigama i odgovornošću. Timski rad mi je prije predstavljao grupne radove u školi, ali nakon ovog projekta imam potpuno drugu perspektivu. Projekt me naučio kako cijeniti tuđa mišljenja i stavove mnogo više nego prije, te kako pronaći kompromis između svih ponuđenih mišljenja. Odlično je što su se tri različite škole uspjele uskladiti i dogovoriti oko jedne ideje, i to definitivno potvrđuje
izjavu „Kad se male ruke slože sve se može“. Zadatak Škole za dizajn, grafiku i održivu gradnju bio je osmisliti grafički identitet proizvoda i snimiti promocijski videozapis i reklamu. Različiti učenici u školi su izrađivali komponente vezane uz smjerove za koje se oni školuju. Ja, kao učenica Gimnazije održivog razvoja, najviše sam pisala priče o samom proizvodu za školske novine i za stranicu proizvoda, ali sam također i sudjelovala u izradi videozapisa i ostalih zadataka vezanih uz našu školu.
Paula Jajac
Ovaj projekt je bio jedinstveno i nezaboravno iskustvo koje je zaista dokazalo da “kad se male ruke slože, sve se može”. Ovaj projekt je dokazao da su mladi uistinu puni talenta i motivacije koje ima na pretek pa bi bila velika šteta da se taj talent ne iskoristi. Timski rad između škola, profesora i učenika bio je vrhunski i prije neviđen. Naravno, bilo je uspona i padova, ali oni su samo dokazali mogućnosti i želju naših mladih poduzetnika za radom i ostvarivanjem. Dio projekta u kojem sam najviše sudjelovao je izrada koncepta marketinške kampanje za proizvod A La Pašticada.
Vlado Bjeliš
Projekt mi se isprva činio jako čudan – veganski umak od pašticade, ali bez mesa? Na kraju je ispalo super i proizvod me je iznenadio okusom. Naučio sam kako raditi u grupi, primiti konstruktivni kriticizam i primijeniti ga na grupni rad te slušati mišljenje sa profesionalnog stajališta. Uvijek sam mislio da timski rad nije za svakoga, upleću se svakakve emocije i rijetko kada se nađe kompromis. Srećom svi u ekipi su bili odlični što se tiče svega, našli smo taj kompromis i na kraju je ispalo baš onako kako smo mi htjeli pa može reći da vrijedi ono “kad se male ruke slože sve se može”. Dio proizvoda koji je mene dopao je vizualni aspekt proizvoda, prijamno kuharica odnosno brošura sa receptima. Spojili smo više ideja u jednu s kojom su svi bili zadovoljni. Nije ju bilo teško napraviti jer smo kolege i ja odmah dobili ideju i kroz više verzija došli do finalne.
Josip Mrkonjić
Svi zainteresirani (kojih će, vjerujemo, biti mnogo) umak će uskoro moći kupiti i na Prvoj vidilici na Marjanu. Čestitke našim učenicima koji su sudjelovali u projektu – Mauru Ciliću Dalmatinu, Josipu Mrkonjiću, Vladi Bjelišu (g4.b), Lei Jukić, Lari Olujić (g4.m), Lari Tičini i Pauli Jajac (4.g), zatim profesorima koji su učenike mentorirali, ali i kolegama iz spomenutih škola. Ostavljamo vam i poveznicu na medije koji su prenijeli intervju sa sudionicima.
Proizvod je nastao kao dio projekata “Održiva učenička poduzeća u hrvatskim srednjim školama – zelena poduzeća promiču održivo poduzetničko razmišljanje i djelovanje mladih ljudi u Hrvatskoj” (koji financira njemačka zaklada za zaštitu okoliša) i “Zelena učenička poduzeća – održivo razmišljanje i djelovanje” (uz financiranje Ministarstva znanosti i obrazovanja).
Darija Ćerdić Vukušić, prof. (koordinatorica projekta u Školi za dizajn, grafiku i održivu gradnju)
