Slobodna dalmacija, 14.05.2012.
Nije lako s 15 godina donijeti odluku koju srednju školu upisati, jer opcija je puno, a u tim godinama mnogi još uvijek nisu načisto čime se točno u životu žele baviti. Osim toga, tržište rada je posljednjih godina jedno vrlo anemično mjesto i zaista je teško pogoditi koje će zanimanje za četiri godine, koliko traje srednjoškolsko obrazovanje, voditi na željeni posao, koje na burzu, a koje će, pak, dati dobar vjetar u leđa pri upisu na neki od fakulteta.Uoči tih teških, možemo kazati i životno važnih, odluka budućim bi srednjoškolcima bilo uputno da popričaju s roditeljima, učiteljima i stručnim suradnicima, kako bi se riješili barem većine nedoumica. Upravo zato i mi smo porazgovarali s Andreom Koceić, psihologinjom splitske Škole za dizajn, grafiku i održivu gradnju.
– Koliko sam uspjela vidjeti, puno osmaša nije dobro upoznato koje sve srednje škole postoje, a često puno bolje informacije nemaju ni njihovi roditelji. Oni s najboljim ocjenama po inerciji se upisuju u gimnazije, a puno đaka se upisuje u neku školu samo zato što mu prijatelj iz razreda ide u tu školu. To nije dobro, jer učenici bi školu trebali birati nakon što se dobro informiraju o njoj i još bolje razmisle o onome što žele raditi – ističe Andrea Koceić, te dodaje kako je za početak jako važno prikupiti što više informacija, a onda i uskladiti želje i mogućnosti.
– Roditelji često imaju velike planove za svoju djecu, svi su prilično sigurni kako će oni jednoga dana završiti fakultet. Međutim, želje roditelja su jedno, a mogućnosti i želje djeteta nešto sasvim drugo. Najgore je kad dijete, pod nagovorom roditelja upiše školu koja mu ne odgovara i koja je za njega jednostavno preteška. Tada redovito postiže
lošiji uspjeh, te dodatno gubi motivaciju i pada u depresiju – ističe psihologinja.
Kaže kako je žalosno da djevojčica koja žarko želi biti kozmetičarka ide u trgovačku školu ili da se, primjerice, na silu gura dijete u gimnaziju iako je ono donijelo odluku o upisu u neku strukovnu srednju školu.
– Argument kako treba ići u gimnaziju radi državne mature ne stoji. Dobra strukovna škola, kakva je naša, također đacima daje veliko opće znanje, a za razliku od gimnazija, i konkuretno zanimanje nakon četiri godine školovanja. Dakle, naši đaci ne moraju na fakultet, ali ako to žele- mogu.
Puno strukovnih škola, poput naše, maturantima osigurava i dodatne besplatne pripreme za državnu maturu, tako da ni to nije problem. A i zašto bi netko tko već sada zna da će upisivati Dizajn ili Arhitekturu uopće išao u gimnaziju, kad će više specifičnih znanja i vještina za te fakultete steći u našoj školi – pita se naša sugovornica.
Također, ističe kako postoje i jako dobre trogodišnje škole, idealne za učenike kojima se baš ne da učiti, ali su zato spremni na puno prakse i žele otvoriti neki svoj obrt.
Na kraju krajeva, dobri obrtnici nikada neće biti gladni niti će morati u drugoga tražiti radno mjesto.
Suma sumarum, Andrea Koceić savjetuje da budući srednjoškolci dobro izvagaju u koju će školu predati papire, jer nipošto nije riječ o nevažnoj odluci. Kako god da odlučili, neka im je sa srećom.
Novinski članak
