Pred put u Zagreb osjećala sam se beživotno jer sam spavala samo tri sata. Bezvoljno sam se spakirala. Ali vesela atmosfera u autobusu mi je brzo podigla raspoloženje. Putem me očarala fascinantna bjelina snijega koji nisam vidjela mnogo puta do sada, a hladnoća ponovo potjerala krv u obraze. Život se polako vraćao u normalu…
Muzej suvremene umjetnosti je naš “prvi zadatak”. Veseli me ta spoznaja iako u muzeju nisam prvi put. Veseli me jer znam kakve me “poslastice” za oko i maštu tamo čekaju. Imali smo izvrsnog vodiča, gospođu koja nas je svesrdno poticala na interakciju, vodila vrlo dinamičan i zabavan obilazak. U mnogo situacija imali smo priliku primijeniti stečena znanja iz povijesti umjetnosti i izraziti svoju fasciniranost i čuđenje prema obliku, kontrastu, igri svjetla i sjene. U čarobnoj atmosferi muzeja stekli smo nove spoznaje o suvremenoj arhitekturi, upoznali radove raznih umjetnika s Balkana. Sve me toliko nadahnulo da sam imala osjećaj da ću poletjeti. Ubrzo je obilazak završio i morala sam se prizemljiti sa svojih oblaka. Napustila sam muzej ispunjena osjećajem čežnje i želje da se tamo što prije vratim, i sve ponovim, da vidim još, i provedem dane lutajući u tom paralelnom svemiru. Neki govore da je najbolje vrijeme za odlazak onda kada se nagomila dovoljno čežnje za što skoriji povratak.
Sljedećih nekoliko sati smo pod dubokim dojmom viđenog, promatrali ulice Zagreba koje su jako nalikovale ulicama Beča i Praga gdje smo nedavno bili na ekskurziji. Nakon toga topli čaj, razgovor s prijateljicama i put prema multimedijskoj izložbi u čast Nikole Tesle, velikana koji je svojim vizionarstvom promijenio svijet. Vodič nam je prezentirao brojna djela inspirirana životom i radom ovog genija. Igre, stripovi, kolaži. Naučili smo mnogo, pozvani smo na kontemplativno putovanje bez početka i kraja, kroz proces inspiracije, kreativnosti i stvaranja.
Vraćam se Splitu sretna, bogatija, inspirirana…
Ana Paskvali, g4.m