Od 18. do 25. siječnja 2026. godine nas troje nastavnika struke: Tina Prug, Edi Murgić i Sonja Ortner te četvero učenika: Ani Filipović, Nora Đivanović, Emili Staničić i Ante Karlović iz Škole za dizajn, grafiku i održivu gradnju Split zamijenili smo naše“ lipo splitsko sunce“ kišom, ali onom portugalskom. Naime, u sklopu Erasmus+ mobilnosti otputovali smo u portugalski grad Porto gdje smo posjetili uglednu umjetničku školu Escola Artística Soares dos Reis.
Vrijeme? Recimo samo da je ciklona Ingrid odlučila biti naš stalni suputnik. Kiša je padala uporno, temeljito i bez pauze – kao da želi dokazati da i nebo može biti marljivo poput nas. No, unatoč mokrim cipelama i kišobranima koji su povremeno gubili bitku s vjetrom, raspoloženje je bilo sunčano.
Učenje kroz praksu (i pokoju kap kiše)
Glavni cilj mobilnosti bio je stručno usavršavanje u području grafičkog dizajna i tehnologije. Pratili smo nastavu i rad portugalskih kolega, sudjelovali u radionicama tipografije i visokog tiska te razvijali vlastite kreativne projekte.
Od skice do gotovog proizvoda – torbe s originalnim sloganom i vlastitim fontom. Svaki korak bio je prilika za učenje. Tema na kojoj smo gradili naše ideje je First Things First: kultni manifest o grafičkom dizajnu, prvi put objavljen 1964. godine (autor Ken Garland) koji poziva dizajnere da svoje vještine usmjere na korisnije i društveno odgovornije projekte, umjesto na komercijalno oglašavanje (za one koji žele znati više: http://www.designishistory.com/1960/first-things-first/). Adobe Illustrator i Photoshop radili su punom parom, a kreativnost je tekla u potocima (za razliku od kiše, koja je tekla u slapovima).
Poseban naglasak bio je na tipografiji – umjetnosti oblikovanja slova. Sudionici su naučili kako tekst učiniti ne samo čitljivim, nego i vizualno privlačnim, što je izazvalo oduševljenje, ali i pokoju raspravu o tome je li neki font “previše umjetnički” ili “genijalno nečitljiv”.
Engleski, portugalski i osmijeh
Osim stručnih vještina, razvijale su se i komunikacijske sposobnosti. Razmjena ideja na engleskom jeziku, upoznavanje različitih kultura i svakodnevni razgovori s domaćinima dodatno su obogatili iskustvo.
Mentori iz Porta, predvođeni profesoricom Danielom Marqueiro i Erasmus koordinatoricom Anom Andrade, pobrinuli su se da se svi osjećaju dobrodošlo i uključeno. Uz stručnu podršku, nije nedostajalo ni smijeha jer, kako se pokazalo, humor je univerzalni jezik, čak i kad vremenska prognoza nije na našoj strani.
Timski rad i dobra organizacija
Unatoč izazovima (čitaj mokrim čarapama), sudionici su uspješno organizirali svoje vrijeme, planirali zadatke i radili kao pravi mali kreativni tim. Od pripreme materijala do finalne prezentacije radova, sve je teklo glatko, gotovo kao da je netko unaprijed napisao scenarij (ali bez kiše, molimo).
Lisabon za kraj – i sunce kao nagrada
Za kraj ove kišne, ali nezaboravne avanture, od 23. do 25. siječnja, sudionici su posjetili Lisabon. I, vjerovali ili ne – tamo ih je dočekalo sunce! Nakon dana provedenih pod kišobranima, to je bio gotovo nestvaran prizor. Šetnja lisabonskim ulicama, upoznavanje kulture i zajedničko druženje zaokružili su ovu Erasmus+ priču na najljepši mogući način.
Više od projekta
Ova mobilnost nije bila samo stručno usavršavanje – bila je to priča o prijateljstvu, upornosti i radosti učenja. Pokazala je da ni loše vrijeme ne može pokvariti dobru atmosferu, a da se najbolje uspomene često stvaraju upravo onda kad stvari ne idu po planu.
Jer, kako su sudionici zaključili: kiša će proći, ali uspomene (i poneka platnena vrećica s vlastitim dizajnom) ostaju zauvijek.
Sonja Ortner, prof.