Republika Hrvatska prvi put obilježava kao državni blagdan – Dan sjećanja na žrtve Domovinskog rata, Dan sjećanja na žrtvu Vukovara i Škabrnje.
Naši učenici literarnim radovima iskazali su svoje poštovanje i vječno sjećanje na žrtve tog teškog vremena. Izuzetno ponosni na naše dosadašnje obilježavanje ovog datuma prilažemo fotografije likovnih radova prethodnih godina.
Vukovarski otok
Poput kakvoga iznenadnoga nevremena, nadvila se halja mrtvačka nad svodom vukovarskim. I najednom niotkud, vojska anđela kosturskih prerezaše vrpcu Majke Domovine s gradom ljubljenim. I sijaše smrt i ništa osim smrti, vječnoga očaja, smrti, i samo smrti.
I tako, u času neproživljenu, grad postadoše zatvorom osamljenim – otokom u zabiti zaboravljenim. Tamo gdje kosac žito ne žanje, već duh i tijelo kosi, gdje češljugarov poj zanijemi pod oružanom pogrdom. Tamo gdje ugljeni dim stanuje u nozdrvama, a gdje garež tamni prebiva na dlanovima. Tamo gdje se čuje samo šizma razdora – tamo gdje se objeduje ništavilo. I gdje se uzdizaše zapomagajući glasi k nebu usrdno vapeći sa svetim ružarijem volji Gospodnjoj. Tamo gdje dom bijaše užgan, a život iskonski skončan. Kivnost i hir koračaše neumoljivo po zastoru povijesti. No, srdašca sinova i majki kucahu istovjetno, kao što se ljubav njihova očituje kroz gorki dažd što se izlijeva iz preljubljenih majčinskih očiju.
Unatoč tome što ratnici tame misliše poniziti ljubav, ona se ipak slavno izdignu i zlobnost pobijedi. Čisto platno sirote djece zauvijek je okaljano. I brojni položeni životi bol su poput čavala u prsi zabijenih. No, nadu za mirom u srcu ne treba gubiti jer život buja i raste kao voda vjedrom iz zdenca zagrabljena. Obnavlja se kao tapina drva što se u proljeće zaodijeva smirnom u cvijetom spleteni kaput.
Evo, evo, vije se barjak hrvatski nad svodom vukovarskim. I najednom, više od svega poručuje: – Neka vam oprošteno bi, jer u Gospodina Boga Svevišnjega, vjerujemo mi!
Anton Jujnović, 4.a
Grade heroju
Ne postoje riječi kojima bih iskazala emocije koje su se ispreplele u mom mladom srcu nakon što sam pogledala slike tvojih srušenih kuća, uplakanih stanovnika, uništenih pogleda.
Svaka pukotina nosi svoju priču, svoju bol i nezamislivu količinu prolivenih suza. Ali, ništa te nije slomilo. Ništa izbrisalo. Ništa uništilo. I, to je najveća snaga ovog naroda.
Mladi smo, djeca smo. Znamo za priče o strepnji nad tobom, znamo riječi molitve koje su naši stariji upućivali za tvoj spas. Mnogo je usana šaptalo, govorilo, kričalo molitve za tvoj zagovor.
Zato čuvamo uspomenu na grozotu, užase, boli i na kraju, na tišinu koja te obavila.
Tvoje zidine su uništene, ali mlada srca obnovit će ih opet. Grad heroj zasjat će opet svojim sjajem.
Iva Radić, g1m
VUKOVAR
Sada
kada nemam više koga voljeti,
kada sve je nestalo
čak i zadnji dio onog
što sam mislio da je još u vijek tu.
Sada
kada sve je gotovo i nema ničeg više,
suze mi ne mogu prestati teći
i oplakivati, žaliti i podnositi
tu bol i tu ranu
što će vječno
ostati kao hladna uspomena
na ono mračno vriijeme
i trenutke u prošlosti
Sutra kada ne bude me više
moje suze će prestati teći,
sve će uvenuti i izgubiti sjaj
osim bijelog križa
što ponosno stoji
na spomen Gradu!
Tomislav Rožić, g1p
Prije trideset godina dogodio se veliki rat na području cijele Hrvatske. Neki gradovi su najviše nastradali. Vukovar je jedan od njih. Grad je ostao bez kuća, bez ljudi, bez djece. Grad je ostao bez grada. Zavladala je hladnoća, zaokupiralo ga je zlo, zavezala ga šutnja. Bez daha, bez smijeha, bez života. Slomljeno krilo vukovarske golubice ranjavalo je srca svih nas u Hrvatskoj. Ali takve najveće boli neki put donesu i najveću snagu, inat. Glave se podignu i ustrajno nastave život. Ne može zlo pobijediti nad dobrim. Rane moraju zacijeliti, a naš Vukovar mora nastaviti živjeti. Zato i danas, mi djeca dvadeset i prvog stoljeća svake godine, bar na trenutak, odajemo počast Gradu Heroju.
Natali Taraš, g1m
Vukovar stoji
Kao dokaz gorak
Kao simbol junak
Vukovar
Odraz hrabrosti
Oličenje važnosti
Vukovar stoji
Nekima pamćenje
Nekima tumačenje
Vukovar stoji
Sebe nadživio
Domovinu zaštitio
Stoji i postoji
Grad Junak
Nora Soldo, g1p
Sjećanje na Vukovar
„Ne postoji dobar rat i loš mir!“ poznata je izreka Benjamina Franklina, američkog državnika, filozofa, izumitelja i književnika. Kad bi barem čovječanstvo to shvatilo na pravi način! Nažalost, mnogi narodi diljem svijeta iskusili su ratna stradanja, a među njima i naš narod.
O Domovinskom ratu moja generacija uči iz udžbenika, nekima su članovi obitelji proživjeli ratne strahote, ali kao i mnogi, mi mladi živimo u miru i to shvaćamo zdravo za gotovo. I to je normalno i prirodno. No, svi smo na neki neobjašnjiv način svjesni koliko je mir krhak i kako se treba očuvati pod svaku cijenu.
Kao što je Ana Frank postala simbolom stradanja Židova tijekom Drugog svjetskog rata, tako je i grad na rijeci Vuki postao simbolom Domovinskog rata, patnji i stradanja, boli o kojoj se ne priča, koju ljudi nose duboko u sebi misleći kako bi, kad bi podijelili tu bol, dozvali neko novo stradanje.
U osmom razredu posjetila sam Vukovar. Ništa me nije moglo pripremiti na slike razaranja, a kad sam slušala o tužnim ljudskim sudbinama i što sve ljudi mogu jedni drugima učiniti, osjetila sam neizmjernu tugu. Tužna sam što se rat uopće dogodio i što se ratne traume još osjete, premda su čitave generacije izrasle nakon rata.
Vukovar je simbol stradanja, grad koji nam treba stajati kao podsjetnik da mir treba čuvati, da se za njega valja boriti. Naša generacija odrasta u miru i naš zadatak bi trebao biti da očuvamo taj mir zbog pijeteta prema žrtvi Vukovara i zbog generacija koje dolaze.
Sonja Ležaja, 4.g