Nije lako s 15 godina donijeti odluku koju srednju školu upisati, jer opcija je puno, a u tim godinama mnogi još uvijek nisu načisto čime se točno u životu žele baviti. Osim toga, tržište rada je posljednjih godina jedno vrlo anemično mjesto i zaista je teško pogoditi koje će zanimanje za četiri godine, koliko traje srednjoškolsko obrazovanje, voditi na željeni posao, koje na burzu, a koje će, pak, dati dobar vjetar u leđa pri upisu na neki od fakulteta.Uoči tih teških, možemo kazati i životno važnih, odluka budućim bi srednjoškolcima bilo uputno da popričaju s roditeljima, učiteljima i stručnim suradnicima, kako bi se riješili barem većine nedoumica. Upravo zato i mi smo porazgovarali s Andreom Koceić, psihologinjom splitske Škole za dizajn, grafiku i održivu gradnju.
- Koliko sam uspjela vidjeti, puno osmaša nije dobro upoznato koje sve srednje škole postoje, a često puno bolje informacije nemaju ni njihovi roditelji. Oni s najboljim ocjenama po inerciji se upisuju u gimnazije, a puno đaka se upisuje u neku školu samo zato što mu prijatelj iz razreda ide u tu školu. To nije dobro, jer učenici bi školu trebali birati nakon što se dobro informiraju o njoj i još bolje razmisle o onome što žele raditi – ističe Andrea Koceić, te dodaje kako je za početak jako važno prikupiti što više informacija, a onda i uskladiti želje i mogućnosti.
- Roditelji često imaju velike planove za svoju djecu, svi su prilično sigurni kako će oni jednoga dana završiti fakultet. Međutim, želje roditelja su jedno, a mogućnosti i želje djeteta nešto sasvim drugo. Najgore je kad dijete, pod nagovorom roditelja upiše školu koja mu ne odgovara i koja je za njega jednostavno preteška. Tada redovito postiže
lošiji uspjeh, te dodatno gubi motivaciju i pada u depresiju – ističe  psihologinja.
Kaže kako je žalosno da djevojčica koja žarko želi biti kozmetičarka ide u trgovačku školu ili da se, primjerice, na silu gura dijete u gimnaziju iako je ono donijelo odluku o upisu u neku strukovnu srednju školu.
- Argument kako treba ići u gimnaziju radi državne mature ne stoji. Dobra strukovna škola, kakva je naša, također đacima daje veliko opće znanje, a za razliku od gimnazija, i konkuretno zanimanje nakon četiri godine školovanja. Dakle, naši đaci ne moraju na fakultet, ali ako to žele- mogu.
Puno strukovnih škola, poput naše, maturantima osigurava i dodatne besplatne pripreme za državnu maturu, tako da ni to nije problem. A i zašto bi netko tko već sada zna da će upisivati Dizajn ili Arhitekturu uopće išao u gimnaziju, kad će više specifičnih znanja i vještina za te fakultete steći u našoj školi – pita se naša sugovornica.
Također, ističe kako postoje i jako dobre trogodišnje škole, idealne za učenike kojima se baš ne da učiti, ali su zato spremni na puno prakse i žele otvoriti neki svoj obrt.
Na kraju krajeva, dobri obrtnici nikada neće biti gladni niti će morati u drugoga tražiti radno mjesto.
Suma sumarum, Andrea Koceić savjetuje da budući srednjoškolci dobro izvagaju u koju će školu predati papire, jer nipošto nije riječ o nevažnoj odluci. Kako god da odlučili, neka im je sa srećom.

Novinski članak

Projekte koje „potpisuju“ srednjoškolci rijetko promoviramo, no ovaj je zaista vrijedan spomena jer na pametan, jednostavan i suvremen način promišlja brendiranje  Splita, odnosno njegovog kulturno-povijesnog nasljeđa. U gradu o kojem se, osim ambijentalno-vremenskih hvalospjeva, u posljednje vrijeme sve češće negativno piše zbog evidentnih političko- socioloških razloga, pronaći kapljice entuzijazma i kreativnosti iza kojih stoje srednjoškoski umovi itekako je pohvalno.

Riječ je o društvenim igrama SPLI’SKI ŠAH i DIOKLECIJANVSE NE LJVTV SE za koje su zaslužni učenici iz Škole za dizajn, grafiku i održivu gradnju u Splitu na čelu s njihovim mentoricama.

Naime, učenici su, pod vodstvom svojim profesorica, osmislili oblikovno reinterpretirane verzije društvenih igara – šaha i „Čovječe ne ljuti se“ gdje je uobičajene ploče popularnih igara zamijenio tlocrt Dioklecijanove palače. Iskorištavanje prepoznatljivog ortogonalnog tlocrta rimske palače, kao i njezinih prvih korisnika na figuricama, propituje važnost inkorporiranja graditeljskog, povijesnog i kulturnog nasljeđa u suvremenu komunikaciju, u ovom slučaju možebitno namijenjenu mlađim generacijama, ali i turistima.

O projektu smo više popričali s Tanjom Ukas, profesoricom Keramičke-dekorativne tehnike i Aranžersko-scenografske tehnike iz Škole za dizajn, grafiku i održivu gradnju, koja nam je pojasnila neke detalje o projektu:

„U našem nastavnom planu i programu imamo zadatke o kulturnoj baštini kao inspiraciji. Da ne bismo radili suhoparne replike, uvijek tražimo neki novi i zanimljiviji način oblikovanja. Originalno je ideja za šah nastala lani, kada je učenica Ivana Markov pod mojim mentorstvom napravila maturalni rad Spli’ski šah na temu „Kulturna baština-inspiracija u interpretaciji“.

Na ideju šaha smo došli zbog podudaranja položaja kula u Dioklecijanovoj palači i u samoj igri. Kako je zadatak podrazumijevao i tradicionalne narodne nošnje, samo se nametnulo da kralj i kraljica budu muškarac i žena u narodnoj nošnji. Lovac  je postao težak (poljoprivrednik) s motikom na leđima, a uz njega umjesto konja ide magarac. Crno bijela polja umetnuta su tako da se očitava i tlocrt Palače, odnosno srednjovjekovnog grada u Palači.”

“Nakon izlaganja šaha na državnom natjecanju, izložili smo ga na našoj tradicionalnoj izložbi u prostorima Muzeja grada Splita, čija je ravnateljica pokazala interes za proizvod. Pošto je igra bila napravljena samo kao izložak, ove sam godine s Aranžersko-scenografskim dizajnerima odlučila napraviti figurice za praktičniji i manji šah, novu ploču te pripadajuću kutiju.

Na tom se djelu zadatka uključio Maroje Dominis Mršić, maturant smjera Grafički urednik sa svojom mentoricom  Sonjom Ortner. Tako smo ovu cijelu školsku godinu taj rad provlačili uz redovnu nastavu.”

Zbog zapaženog interesa i dobrih reakcija na projekt za splitski šah ove je godine nastao  “ Čovječe, ne ljuti se! prekršten u „Dioklecijane ne ljuti se“.

“Za svoj maturalni rad učenica Valentina Budiša, aranžersko-scenografska dizajnerica, odabrala je temu „Suvenir- detalj kulturne baštine“ koja je bila temelj za realizaciju projekta  DIOKLECIJANVSE, NE LJVTV SE! Četiri figure, odnosno pijuni igre su Dioklecijan, njegova žena Priska i kćer Valerija te jedan rimski vojnik. Kad igrač baci kocku i dobije „šesticu“ izlazi na jedna od četiri vrata, igra se tako da se kružno pomiče iza zidova te na kraju ulazi u „kućicu“-cilj koji se nalazi u ulici Cardo ili Dekumanus.

Na izradi  dizajna kutija i podloga za igru SPLI’SKI ŠAH  i  DIOKLECIJANVSE , NE LJVTV SE!  su sudjelovali učenici smjera grafičke dorade pod mentorstvom  Marka Draguna i  Ivana Buljana. Sve je u cijelosti proizvod škole, čijom se sinergijom uvijek ponosimo! A imamo još jednu ideju za društvenu igricu koju razrađujemo!)”

Što se tiče stvarne realizacije ovog projekta u pravi proizvod i interesa građana Tanja Ukas ističe da je za vrijeme izložbe bilo pojedinaca koji su htjeli kupiti igru, Muzej grada Splita i neke agencije pokazale su interes za suradnju na realizaciji, međutim još ništa nije konkretizirano.

„Na  projektu bi trebalo još raditi i usavršiti ga.  Zasad je izrada ručna i samim time previše spora, a nastava sa učenicima mora teći po planu i programu, te je rad na ovakvim paralelnim projektima uvijek otežan, iako nas veseli. Način na koji mi sad radimo je neisplativ i čisti entuzijazam.“

Problem identiteta i oblikovanja suvenira na tržištu ne postoji samo regionalno u Dalmaciji, već u cijeloj državi, a splitsko stanje donekle spašava dizajnerski shop Get Get Get (o kojem smo pisali ovdje) gdje možete pronaći autorske radove i originalne dizajnerske predmete koje su napravili mladi domaći kreativci, čiji radovi imaju dodanu vrijednost, karakter i autentičnost.  Što misli, koliko je dobro iskorišteno splitsko nasljeđe u turističkoj promociji grada pitali smo i našu sugovornicu:

„Mislim da je prisutnije regionalno – dalmatinsko, a ne splitsko. Imamo bogato kulturno i povijesno nasljeđe koje nam daje velike mogućnosti i  izvor nam je i inspiracija za buduće projekte. Grad, turistički uredi i zajednice bi se trebale više angažirati u istraživanju adekvatnih suvenira.

Na tržištu je gomila jeftinih uvoznih proizvoda sumnjive kvalitete, kako po usputnim  gradskim štandovima, tako i po galerijama koje bi trebale imati razvijeniji osjećaj za tradiciju, estetiku i dizajn. U takvim je uvjetima vrlo teško definirati pojmove estetike i kulture sa tinejdžerima koji su iznimno prijemčljivi  za jeftinu i brzu estetiku i promišljanje…“

Ivan Dorotić

Vijest prenesena s portala  “Pogledaj to”

Na štandu naše škole su bili proizvodi učenika iz područja likovne umjetnosti i dizajna. Učenici grafičkog usmjerenja su osmislili i na štandu odmah izrađivali bedževe, a prolaznici su mogli čuti reklamu za školu koju su osmislili i snimili učenici grafičkog i medijskog usmjerenja. Svi zainteresirani su mogli uzeti brošure za upis kao i bedževe, dobiti odgovore na pitanja o školi i usmjerenjima, raspitati se o terminima upisa, prijemnom ispitu koji postoji za određena usmjerenja, bodovima i sl. Upućeni su i na izložbu učeničkih radova naše škole u Muzej grada Splita kako bi dobili još bolju sliku o usmjerenjima i mogućnostima koje pružamo.

Veliko oduševljenje za sve prisutne je  bio defile stotina srednjoškolaca koji je u pratnji limene glazbe Podstrane i mažoretkinja krenuo od HNK preko Marmontove prema Rivi gdje su zaplesali stari Splitski ples kojem su ih podučavali voditelji plesnog kluba Amber. Također su otplesali bečki valcer na Tu divnu splitsku noć koju su otpjevali ženska klapa Ankora i muška klapa Lanterna.

Galerija slika

Galerija slika Dan otvorenih vrata

Plakat

Pod okriljem Sajma su bile organizirane izložbe Salone Internazionale del Mobile i Salone del Complemento d’Arredo – Međunarodna izložba namještaja i prateće opreme, Eurocucina – Međunarodna izložba kuhinja, Salone Ufficio – od ove godine Međunarodno bijenale radnog prostora i kancelarijskog namještaja, zatim Salone Internazionale del Bagno – Međunarodna izložba kupaonica i Salone Satellite – nove ideje dolazećih generacija.

Izložba namještaja i prateće opreme bila je predstavljena u 7 od 12 paviljona i podijeljena u tri kategorije: dizajn, klasika i moderno. Popis brendova činila su zvučna imena kao npr: Giorgetti, Baxter, Poliform, Flexform, Minotti, Molteni & C, Flou, Fendi…

Osim Sajma učenici su obišli i Milano, a u povratku su se zaustavili u Veroni koja ih je posebno oduševila, osobito Julijina kuća gdje su ostavili svoje ljubavne poruke i u tako prekrasnom raspoloženju krenuli za Split.

Galerija slika

Luka Vidović je pokazao svoje sposobnosti i umijeće osvojivši sveukupno treće mjesto nakon ocjene prvog i drugog zadatka. Učenici Dodig i Dukić su svojim radom zaslužili treće mjesto prema mišljenju prosudbenog povjerenstva, a učenici Balić i Maleš su osvojili peto mjesto nakon oba dijela natjecanja. Naša profesorica
Teodora Grgić Jeličić je sudjelovala kao član državnog povjerenstva.

Nakon ovog četvrtog državnog natjecanja možemo biti zadovoljni jer  kao i svake godine donosimo kući odličja.

Galerija slika

Naša škola se natjecala u tri discipline: soboslikar ličilac, keramičar oblagač i zidar.

Učenici Mate Bilojelić i  Nediljko Vučković, pod mentorstvom prof. Siniše Kliškića  bili su u kategoriji soboslikar ličilac, a učenici koji su se natjecali u kategoriji zidari, a pod mentorstvom prof. Lea Pisca, su Luka Kapetanović i Amir Šeho.
Najveći uspjeh su osvojili keramičari Mateo Perak i Marino Balić s mentorom prof. Zdravkom Čovićem, koji su osvojili 2 mjesto.

Galerija slika

U tri dana Smotre učenici Anđela Milić (g1.a) i Ivo Livačić (g2.b) u pratnji mentorice Marine Varvodić sudjelovali su na mnogim prezentacijama učeničkih radova i obogatili svoje znanje na stručnim razgovorima i okruglim stolovima s priznatim novinarima i urednicima novina.

Šlolski list Slog br. 13.

Galerija slika